… Lumezi se kiparski izražava u plemenitim metalima (najviše srebru), kombinirajući ih s drugim metalima, drvom, koraljem, komadima dragog, poludragog ili običnog kamena. Pritom njegova djela nimalo ne gube funkcionalnost, odnosno praktičnost nošenja, svejedno je li riječ o ogrlicama, narukvicama, broševima, naušnicama, prstenju. S očišta morfogeneze, katkad prevladavaju geometrijsko-apstraktni sklopovi, katkad figuralno-asocijativni, organski oblici.
Akumulirano obrtničko poznavanje starog zlatarskog i filigranskog obrta kao važnog dijela albanske tradicijske kulture pomoglo je Lumezijevoj preobrazbi u samosvjesnog i umjetnički zrelog kipara. No, pritom je zasigurno još važnija bila njegova stvaralačka senzibilnost, jasnoća pogleda, sposobnost da svoja intelektualna lutanja pretvori u čvrsta uporišta. Široko obrazovan i načitan, a i sam pjesnik koji objavljuje poeziju, Lumezi je izgradio svoj prepoznatljiv stil, vlastitu kiparsku poetiku slojevitih značenja i bogate duhovnosti. Oblici pročišćeni do krajnje napetosti, u svojim neočekivanim sklopovima potiču promatrača na neprekidno dekodiranje
značenja Lumezijevih formi, bude znatiželju da sami, u vlastitom lutanju, pronađu koncept djela: u sferi starinski lijepog ili moderno ekspresivnog, no zato uvijek poetskog. Jer, kako je Lumezi jednom zapisao: „…staro, novo i buduće su jedno. Vrijeme ne prolazi, ne teče, već se gomila…“
…Na temelju svega iznesenog, smatram da je Lazer Rok Lumezi zadužio hrvatsku suvremenu umjetnost, restauratorsku struku, etnografsku baštinu i edukacijsku djelatnost… /Tugomir Lukšić, iz preporuke za nagradu/