Lumezi je istaknuti umjetnik na području primijenjene umjetnosti i kiparstva malih formi, jedan od vodećih umjetnika u izradi umjetničkog nakita. U njegovu životopisu nalazimo podatke da je nakon tri godine studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, istodobno učeći zlatarski i filigranski zanat kod Fridriha Široke. Diplomirao je 1971. godine, no tada je već bio upućen u izradu nakita čemu će se posvetiti i ostati vjeran do danas. Tako je 1972. godine otvorio vlastiti zlatarski i filigranski obrt, postavši vrlo vješt u svome radu. No, unutarnji kreativni nemir ili bolje rečeno osjećaj nužnosti biti umjetnikom potaknula je Lumezija na hrabar iskorak: unosni obrt, koji sadrži i aspekte serijskih izrada i komercijalne isplativosti većih količina nakita, od 1980. zamijenio je izradom unikatnog nakita, ili, rjeđe, nakita u samo ograničenom broju oblikovnih varijacija. Drugim riječima, Lumezi se tada stavio na vjetrometinu umjetničkog tržišta i slobodne profesije, sa svim popratnim egzistencijalnim rizicima.
1996.g. osnovao je “Otvoreni atelier Lumezi” u kojem zainteresirane podučava tehnikama oblikovanja nakita.
2021. g. dobio je Veliku nagradu ULUPUH-a za životno djelo.
Član je hrvatskih umjetničkih i strukovnih udruženja – ULUPUH, HZSU, HDLU i Matice hrvatske. Do sada imao je više od 30 samostalnih i 60 skupnih izložaba nakita. Živi i radi u Zagrebu.
Premda neumorno i dalje radi, već sada ima prepoznatljiv i zaokružen opus koji obogaćuje hrvatsku kulturnu baštinu.
– Svojim umjetničkim radom otvorio je novi prostor u mogućnostima umjetničkog nakita i kiparstva, stvorio razvojnu platformu za neočekivane inovativne putove suvremenog oblikovanja plemenitih kovina i umjetničkog obrta, gdje se i u minijaturnoj formi postižu učinci monumentalnog.
– Svoje dragocjeno tehnološko znanje Lumezi ne skriva već obratno: prenosi ga mlađima, okružujući se đacima i suradnicima. Godine 1996. osnovao je „Otvoreni atelier Lumezi“ u Oktogonu i Umjetničku organizaciju „Majstorska školica“ u Tkalčićevoj ulici. Na tim je mjestima prenosio svoja tehnološka znanja mnogim domaćim i stranim polaznicima, obrtnicima i umjetnicima, podučavajući ih starim ali i modernim tehnikama oblikovanja nakita. U „Otvorenom atelieru Lumezi“ organizirao je brojne izložbe nakita, pružajući mladima priliku za afirmaciju. Ukupno je imao do danas 125 đaka i suradnika. Iz toga rada proistekla je jedna vrlo važna sastavnica njegove ostavštine: osigurao je kontinuitet znanja kojeg nema u udžbenicima, kontinuitet memorije.
– Važan doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini je njegova dugogodišnja suradnja sa „Viteškom Sinjskom Alkom“. Kao suradnik Hrvatskog restauratorskog zavoda neumorno je radio na restauriranju te izradi metalnih ukrasa viteških odora sinjskih alkara. Izradio je na stotine replika izvornog tradicijskog nakita za dolame, ječerme, toke čime je bitno pridonio da taj dio etnografske baštine preživi do danas, perpetuirajući izvornost oblika. Restaurira i izrađuje replike i za brojne druge dijelove narodnih nošnji, tako da je plodnu suradnju ostvario s Etnografskim muzejom u Zagrebu i Etnografskim muzejom u Splitu.
– Godine 2008. godine Lumezi je zajedno s tadašnjim ministrom kulture mr. sc. Božom Biškupićem inicirao putujuću izložbu selekcije hrvatskog suvremenog nakita (Contemporary Croatian Jewellery, selektorica Arijana Kralj, organizacija Ministarstvo kulture RH) koja je do 2014. proputovala svijetom i tako, baš u vrijeme pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju, na najbolji način predstavila kreativnost i visoke dosege jednog dijela hrvatske suvremene umjetnosti.