Iako je isključivo posvećen nakitu, istraživanje plohe devedesetih godina dovest će ga do izrade objekata i reljefa koji predstavljaju iskorak iz uobičajene sfere interesa. Počevši od prvih radova osamdesetih do danas Lumezi eksperimentira reljefnom površinom i svim varijantama plohe: od plitkih jetkanih reljefnih ukrasa do grubljih zadiranja u plohu, sve do razlomljenih površina kojima ostvarjuje neponovljivu i dramatičnu igru svjetla i sjene, često dopunjenu patiniranjem, postizanjem gotovo potpuno crnih segmenata suprostavljenih sjajno poliranim dijelovima u srebru ili zlatu. /A. Koprčina/
Njegovi prostorni crteži ili minijaturne skulpture suptilna su metafora života i komunikacije među bićima, a svojim oblicima podsjećaju nas na vlastita ishodišta (krila, ticala, sjemenke) ili neke bezimene predmete nepoznate namjene… /Ž. Sabol , iz predgovora izložbi u Kuli Lotrščak, 1988/
