RIJEČ AUTORA: Radovi koji su prezentirani na ovoj izložbi pokazuju koliko su krive predodžbe o starom – novom i budućem. Staro novo i buduće su jedno. Vrijeme ne prolazi, ne teče, ono se gomila. Na izložbi je prisutan ciklus pod nazivom “Ranohrvatski nakit”, gdje koristim elemente posuđene iz arheoloških nalazišta (VII – IX v.) iz okolice Knina. Donosim ih u novom ruhu na ponovno prikazivanje. Ugrađeni elementi stopili su se u nakit vlastite vrijednosti. On je danas tu, usuđujem se reći: izražajno obogaćen. Iz toga poput imperativa proizlazi zaključak: ono sto imamo, autentično stvoreno nekad, ne smijemo zaboravljati niti podcjenjivati. Treba stalno nastavljati priče koje je ovo tlo već ispričalo, priključaka je nebrojeno mnogo…../L.R. Lumezi/
Samostalna izložba nakita Lazera Lumezija održana u Muzeju za umjetnost i obrt 1986. godine bila je među događajima koji su u tom razdoblju značajno obilježili produkciju autorskog nakita. Kustosica Muzeja Karmen Gagro za tu je izložbu obabrala stotinu njegovih radova, većinom broševa, ogrlica i drugih primjeraka nakita, ali i rijetkih predmeta primijenjene umjetnosti poput bombonijere u kombinaciji srebra i stakla. Izložba je polučila izniman uspjeh: bila je jedna od najposjećenijih muzejskih izložbi tijekom 1986., te je prema nekim anketama predložena za izložbu godine. … Lumezi je iznenadio i publiku i kritiku svojim osebujnim autorskim pristupom kojim će od tada nadalje utjecati na kretanje na području oblikovanja nakita. /A. Koprčina/
Lumezijeva druga samostalna izložba (9 -23. XII 1986) u Zagrebu, u Muzeju za umjetnost i obrt značila je, i opsegom, i utiskom, izuzetan artistički i artizanatski događaj; bila je vrijedno likovno otkriće autentičnog umjetnika, i umjetnosti gdje je funkcija, i pojam nakita, tek jedan od elemenata djela koje ima sve suvremene i originalne skulpturalne (uglavnom reljefne) valere.” /Vladimir Bužančić/
“…. Njegov ukus, stil i način imaju zasebna obilježja a u pristupu oblikovanju pokazuje istančanost koja je kazao bih, primjerena suvremenom likovnom senzibilitetu, pa je Muzej bio skoro zadužen da ga predstavi u trenutku kada u minijaturnim dimenzijama bliskih predmeta smiono razvija čudesnu avanturu preobrazbi plemenitih kovina…” /Vladimir Maleković/
