Samostalne izložbe

Ja sanjam da nakit raste sporo…

"Ja sanjam da nakit raste sporo,od rastopljenog stakla, bijel kao rijetko mlijeko, pun erotike pred zoru uz miris kloroforma, oblikovan najlakšom napetošću, kao fin dodir, naklonjen nad slatkom kožom tankom i nježnom, te oblik neočekivano izmiče i nestaje neiskoračen i lako otpuhnut, teče i klizi u prigušenom iznenađenju nekamo uvis i u stranu, pun bolesnog užitka kao ljubomora - raste i odlazi nekuda, izmičući pred granicom krhke izdržljivosti ,djelić sekunde pred lomljenje, tik ispred same boli,zapravo niz bol u zadivljenosti i tišini"